Kako računamo izbjegnute emisije, uključujući i gdje je račun slab.

Prosječni ugljični intenzitet neke države opisuje mješavinu izvora u cjelini. Pomicanje jednog trošila ne mijenja tu mješavinu; mijenja to koji generator u tom trenutku reagira. Pripisati pomaknutom trošilu razliku između dvaju nacionalnih prosjeka stoga znači brojati nešto što se nije dogodilo.

Pravo je pitanje koja bi elektrana proizvela granični kilovatsat i koja ga proizvodi nakon pomaka. Ta razlika, granična stopa emisija u pogonu, ono je što proizvod za pomicanje potrošnje može pošteno tvrditi.

Granični obračun obično daje manje uštede od prosječnog, ponekad puno manje, a povremeno i suprotnog predznaka. Radije ćemo objaviti manju obranjivu brojku nego veću koju recenzent može rastaviti.

Mjeri se: energija koju je uređaj stvarno povukao i sati u kojima ju je povukao. Objavljuju treće strane: brojke intenziteta za svaki sat i zonu. Procjenjuje se: protučinjenični scenarij, odnosno što bi se dogodilo bez nas. To je model, a ne opažanje, i najveći je izvor nesigurnosti u svakoj tvrdnji o izbjegnutim emisijama, uključujući našu.

Demonstracija na početnoj stranici trenutno prikazuje prosječni intenzitet, jer to objavljuje javni izvor. Produkcijsko izvještavanje koristit će granične stope.

Granične stope i same su modelirane, a različiti pružatelji se ne slažu. Rašireno pomicanje potrošnje mijenja graničnu jedinicu, pa današnje stope prestaju opisivati sutrašnju mrežu. Učinak slabi kako usvajanje raste, što je dobar problem i pošteno ga je reći. A pomak koji smanjuje emisije može povećati trošak, ili obrnuto; ta su dva cilja povezana, ali nisu ista, i zato proizvod pokazuje taj kompromis umjesto da ga skriva.

Kad piloti budu u tijeku, namjera je da metodu pregleda treća strana i da se objave sirovi zapisi po trošilu iza svake zbirne brojke. Dok toga nema, na ovim se stranicama ne pojavljuje nijedna brojka o učinku.